Bogatstvo kulturnog nasljeđa otkriva nam se na prostoru travničkog kraja kroz mnogobrojne arheološke lokalitete, materijalne tragove iz prethistorijskog i antičkog perioda, u sačuvanim arhaičnim toponimima slavenskog porijekla, u bogatom nasljeđu iz srednjeg vijeka i vremena bosanskog kraljevstva, kroz graditeljsku baštinu višestoljetne osmanske i potom austrougarske uprave te kroz materijalne tekovine i moderne ustanove koje smo kao naslijeđe preuzeli iz 20. stoljeća.
Travnik je oduvijek bio mjesto susreta, dodira ali i preplitanja različitih kultura. Ta sedimentacija kulturnih slojeva vidljiva je posebno u strukturi gradskog urbanog tkiva. U to se uvjerimo svaki put kada u Travnik dolazimo sa istoka i kada se pred nama poput „pozorišne kulise" iznenada pojavi kameno zdanje srednjovjekovne tvrđave, a u njegovom podnožju čaršija i mahale raspoređene prema konceptu orijentalne varoši sa sačuvanim graditeljskim cjelinama i pojedinačnim spomenicima iz vremena osmanske uprave (Elči Ibrahim-pašina medresa, mnogobrojne džamije, sahat- kule, groblja, turbeta, česme, stambene aglomeracije sa sačuvanim primjercima tradicionalne arhitekture...).
Travnik je postao planetarno poznat po romanu nobelovca Ive Andrića „Travnička hronika" u kojem se opisuje vrijeme kada su u gradu, ondašnjoj bosanskoj prijestonici i sjedištu Bosanskog pašaluka stolovali veziri, sultanovi namjesnici. Njihovo djelovanje budnim okom su pratili francuski i austrijski konzuli i o tome detaljno obavještavali svoje nadređene, anticipirajući u svojim pismima događaje koji će se krajem stoljeća i obistiniti. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine posustala Otomanska carevina dobrovoljno će se povući i prepustiti mandat upravljanja nad ovom pokrajinom tada moćnoj Austrougarskoj monarhiji. Tako će se i travnički kraj uključiti u nove kulturno-civilizacijske tokove obilježene industrijskim razvojem i kapitalističkim društvenim odnosima. Nova vlast će poduzeti niz zahvata koji će trajno utisnuti pečat u izgled grada, kao što je regulacija ulica prema urbanističkim planovima. Pojedinačni objekti i urbane cjeline, izgrađeni u duhu srednjoevropskog historicizma, interpolirani su u staro gradsko tkivo, što je i danas vidljivo na svakom koraku. Stanbeno-poslovne zgrade duž glavne ulice, Nadbiskupska gimnazija, crkva sv. Ivana Krstitelja, zgrade pošte, suda, kolodvora, parna lokomotiva Ćiro, tvornica duhana, tvornica šibica Dolac, samo su neka od tih tekovina novoga doba modernizacije i industrijalizacije koja će služiti svojoj svrsi još dugi niz godina i nakon odlaska Austrougarske sa historijske scene.
Prvu polovinu 20. stoljeća obilježiti će ekonomske i političke krize, dva svjetska rata i smjena tri države (Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija i Nezavisna država Hrvatska). Travnički kraj će u tom periodu stagnirati. Tek u okviru nove „avnojevske" Jugoslavije dolazi do poslijeratne obnove i izgradnje ovoga kraja. Formiraju se novi privredni kapaciteti (Konfekcija „Borac", Drvna industrija „Sebešić", Remontni zavod, Rudnik mrkog uglja „Bila"). Travnik postaje zdravstveni, obrazovni i kulturni centar regije. Grad se prostorno širi prema zapadu gdje niče radničko naselje Kalibunar, a u samom središtu, na mjestu starih mahala podižu se stambeni blokovi znatno većih gabarita. Pred demografskim pritiskom ali i političkim odlukama sa ideološkim predznakom nestaju stare gradske aglomeracije sa tradicionalnom arhitekturom i znamenitosti kao što su Vezirski konak i dr.
U borbi za opstanak tokom agresije i rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1996.) Travnik je odbranjen i postao je siguran i pouzdan oslonac za integraciju postdejtonske Bosne i čuvanju tradicionalnih vrijednosti svih elemenata bosanske duhovnosti. Unatoč ratnim razaranjima oko grada i u samom gradu, svi spomenici kulturno-historijskog naslijeđa prošli su kroz rat nedirnuti ili sa minimalnim oštećenjima. U svom urbanom tkivu Travnik je uspio sačuvati karakter historijskog gradskog područja. Prožimanje različitih kulturnih slojeva, očuvana stara gradska jezgra, te spomenici koji svjedoče o koegzistenciji kultura, neprocjenjive su vrijednosti koje grad Travnik čine jedinstvenim i prepoznatljivim na daleko.
(tekst prenesen iz dokumenta "Strategija razvoja Općine Travnik")
