Razlozi za to su sve veće zagađenje okoliša, neplanska i nekontrolirana izgradnja, neumjereno branje i slično. Uglavnom faktori antropogenog podrijetla.
Na Vlašiću obitavaju sljedeće biljne vrste koje ubrajamo u endeme, glacijalne relikte ili imaju uporabnu vrijednost kao hortikulturne ili ljekovite vrste:
• Lilium bosniacum G. Beck-bosanski ljiljan, endem Dinarida, ugrožena i ranjiva vrsta;
• Knautia travnicensis (Beck) Szabo-travnička prženica, endem srednjih Dinarida;
• Symphyandra hofmanni Pantoschek-bosanska zvončika, endem centralne Bosne, rijetka;
• Iris reichenbachii var. bosniaca G.Beck-bosanska perunika, endem središnjih i jugoistočnih Dinarida, ugrožena i ranjiva vrsta;
• Gentiana dinarica G. Beck-dinarski encijan, , endem Dinarida i manjim dijelom Apenina, jako ugrožena vrsta;
• Gentiana verna L.-proljetni encijan, glacijalni relikt, iskoristiva u hortikulturi;
• Gentiana lutea L. subsp. symphyandra Hayek-srčanik (lincura), ugrožena i ranjiva vrsta radi prekobrojnog branja, ljekovita vrsta, ima primjenu u oficijelnoj farmakologiji i narodnoj medicini;
• Orchis morio L.-kaćun (salep), od podzemnih dijelova sušenjem i mljevenjem se dobije prah od kojeg se pravi toplo zaslađeno bezalkoholno piće, bio je upotrebljavan kao afrodizijak, radi prekomjernog i nekontroliranog branja na mnogim područjima je iskorijenjen;
• Euphorbia montenegrina (Bald.) K.Maly-crnogorska mlječika, endem Dinarida, rijetka ili potencijalno ugrožena vrsta;
• Amphoricarpos autariatus Blečić&E.Mayer subsp. autariatus-krčagovina, endem Dinarida, rijetka i potencijalno ugrožena vrsta;
• Edraianthus croaticus Kerner-hrvatsko zvonce,endem sjeverozapadnih Dinarida;
• Ranunculus scutatus Waldst. & Kit.-kolovrc, endem istočnih Alpa i Dinarida, rijetka i potencijalno ugrožena vrsta;
• Corydalis ochroleuca Koh subsp. leiosperma-mlađa žućkasta, endemska podvrsta prostora bivše Jugoslavije, rijetka i potencijalno ugrožena vrsta;
• Dianthus giganteus D.Urv. subsp. croaticus (Borbas) Tutin-hrvatski karanfil, endem sjevernih i centralnih Dinarida, ugrožena ili ranjiva vrsta;
• Sesleria junifolia Wulf.-uskolisna šašika, ilirsko-apeninski endem;
• Festuca bosniaca Kumm. & Sendtn.-bosanska oštra vlasulja, endem Dinarida s eksklavom na Apeninima;
• Silene Sendtneri Boiss.- Sendtnerova pušina, endem Dinarida, rijetka i potencijalno ugrožena vrsta;
• Cicerbita pancicii (Vis.) Beauv.-Pančićev mliječ, endem Balkanskog poluotoka;
• Athamanta haynaldiiBorbas & Uechrt.-Hainaldova nevesika, endem Dinarida;
• Onosma stelulata Waldst. & Kit.-zvjezdasta srčanica, endem Dinarida, rijetka i potencijalno ugrožena vrsta;
• Iris reichenbachii Heuffel var bosniaca G. Beck-bosanska perunika, endem centralnih i jugoistočnih Dinarida, ugrožena ili ranjiva vrsta;
• Potentila montenegrina Pant.-crnogorska petoprsta, endem Dinarida;
Mnoge od biljaka koje srećemo na Vlašiću su ljekovite, medonosne i imaju široku primjenu u narodnoj medicini. Biljni svijet Vlašića može privući pozornost kako znanstvenika tako i običnih zaljubljenika u prirodu i njezina dobra. Mnoge od ovih vrsta suvremeni čovjek ugrožava, te je potrebno istinski se založiti da se zaštite i prošire na svoja prvobitna staništa a u svrhu očuvanja raznovrsnosti i ljepote naše flore.
Na Vlašiću i Vilenici ( planina orijentirana južno od Travnika) nalazimo mnoštvo jestivih, nejestivih i otrovnih (čak smrtonosnih) gljiva. Na primjer od jestivih gljiva dolaze različite vrste vrganja, gljiva puhara, sunčanica, lisičarka, mliječnica, smrčak, blagva, borova rujnica, đurđevača, golubinka i druge. Od otrovnih gljiva raste muhara, zelena pupavka, panterovka, hrčak, somotska mliječnica. Neke od gljiva sa naših terena nisu otrovne ali nisu ni jestive, odnosno mogu izazvati određene probavne smetnje kao na primjer neke vrste gljiva capica.
Prostrani pašnjaci Vlašića su povoljni za razvoj stočarstva. Šume u kojima prevladavaju bukva, smrča i jela su izvanredne kvalitete i daju osnovicu za razvoj drvoprerađivačke privrede. Lašva, Bila, Grlonica, Hendek, Kozica i Ugar, kao i niz rječica, potoka i vodopada čine neprocjenjivo prirodno bogatstvo za razvoj ribarstva, sportova na vodi, turističke ture, naučne staze i sl.
Sam grad Travnik kao i njegova okolica obiluje mnogim prirodnim ljepotama i znamenitostima. Posebno mjesto imaju zelene površine u gradu koje čine sastavni dio svake arhitektonske cjeline a njihova funkcionalnost je višestruka. One čine vezu urbane sredine sa prirodom, estetski su najvrjedniji dio svake sredine, vrše zaštitu čovjeka od okolne buke, prašine i štetnih isparenja , mjesta su za odmor i rekreaciju i imaju još mnoge druge korisne funkcije. Unošenje zelenila u gradove je jedan mali, ali vrlo značajan napor čovjeka da očuva svoju okolinu. Najupečatljiviji primjer za to je park-šuma u okviru Bolnice za plućne bolesti u Travniku.
U gradu se nalazi nekoliko skupina ili pojedinačnih stabala koja su zbog svoje rijetkosti, starosti, izgleda habitusa ili cjeline koju čine sa kulturno-historijskim spomenicima stavljeni pod zaštitu koju bi trebalo svakako održati. Radi se o nekoliko stabala tise (Taxus baccata L.) koja je rijetka i ugrožena vrsta, zatim aleja lipa u zapadnom dijelu grada u kojoj je nađena posebna vrsta lipe-travnička lipa (Tilia travnicensis Maly), bijela topola (Populus alba L.) u Turbetu, poljski brijest (Ulmus minor Miller), jedan od rijetkih odraslih primjeraka na prostoru cijele BiH, bukva (Fagus silvatica L.) i drugo. Sve navedeno ne pruža samo ugođaj lijepoga, nego od toga čovjek ima višestruku korist i što je najznačajnije preko njih uspostavlja pozitivan, neraskidiv odnos sa prirodom koja je ishodište svega.
(Tekst prenesen iz dokumenta "Strategija razvoja Općine Travnik")
